Dvije su stvari u tradiciji pomogle monasima i monahinjama da se postave i označe svoju prisutnost i udaljenost u odnosu na svijet: klauzura i habit.

Nikakva zidana klauzura ne okružuje perimetar tvoje monaške egzistencije. Ne žali za onim za što se teško može dokazati da počiva na jednoj jedinoj riječi evanđelja. Na tebi je da oko svoga života izgradiš moralnu klauzuru. Odlučno čuvaj vrijeme i mjesta koja su predviđena za tvoju samoću s Bogom Samim ili za odvojenost s braćom samom.

Bdij nad svojim okom: svjetiljka je tijelu oko. Ako ti je oko zdravo, cijelo će ti tijelo biti u svjetlu, no ako ti je oko bolesno, cijelo će ti tijelo biti u mraku.

Bdij nad svojim usnama: neka Gospodin postavi stražu na tvojim ustima i neka bdije na vratima tvojih usana.

Bdij nad svojim rukama: ako ti je ruka prilika za grijeh, odsijeci je.

Bdij nad svojim koracima: ako ti je noga prilika za grijeh, odsijeci je.

Bdij nad svojim susretima: ne sjedaj s opakim, ne svraćaj k podlima.

Bdij nad svojim srcem: gdje ti je blago, tamo će ti biti i srce.

Obuci jedino oklop vjere i ljubavi, s kacigom nade spasenja. Tada se nećeš bojati imati za klauzuru grad jer taj će grad biti vječno nastanjen.

“Jeruzalem mora ostati otvoren, govori Bog, a ja ću biti za njega ognjeni zid koji će ga okruživati i njegova Slava usred njega.”