Sva tvoja monaška zahtjevnost sastojat će se, dakle, u tome da se čuvaš svijeta, ne prekidajući sve veze s njim; da se uključiš u njega, ne razvodnjavajući se u njemu. Sudit će ti se po toj dvostrukoj zapovijedi ljubavi. “Jedan od najdelikatnijih zadataka monaha sastoji se u tome da skladno povezuju prisutnost svijeta i nenavezanost na svijet; potrebno je i jedno i drugo da bi bili znak Kraljevstva, što od njih očekuju i Crkva i sam svijet.” Neka tvoj skroviti život, dakle, ne bude mračan. Poput Isusa iz Nazareta, živi ga pred Bogom i pred ljudima ne pretvarajući svoju odvojenost u prezir, svoje povlačenje u zaborav, svoju samoću u mizantropiju. “Naprotiv, sve što činite, činite bez mrmljanja i oklijevanja da budete besprijekorni i čisti, neporočna djeca Božja, usred `nastranoga i pokvarenog naraštaja` u kojem svijetlite kao zvijezde u svemiru, čvrsto držeći Riječ Života. “Tvoja blizina Bogu nije razmjerna tvojem udaljavanju od sinova Božjih, nego otvaranju tvoga srca Bogu. Ljubav će te, a ne mržnja razlikovati od svijeta. Zato ne skreći nikada prema čangrizavom asketizmu, samozadovoljnom preziranju svijeta, mrgodnoj samoći, što čine takozvani “zloćudni monasi”.